Kad budilica zvoni rano ujutro i buka s ulice bruji kroz prozore, počinje ono što se u zapadnom svijetu naziva aktivnim svakodnevnim životom. Krilatice kao što su produktivnost, učinkovitost, marljivost, natjecanje određuju taj život od osam ili devet do barem pet sati poslijepodne. Za većinu pritisak ne popušta i u takozvano slobodno vrijeme. Neprekidna dostupnost je nepokolebljivo načelo modernog društva uspjeha. Mirna pasivnost smatra se gubljenjem vremena i propadanjem u sivu zonu lijenih i  onih koji odbijaju stvarnost. Niksen je tehnika iz Nizozemske koja nastoji stvoriti novu ravnotežu i u najboljem slučaju unosi više zabave u produktivnost tako što „ne radimo ništa“.

Korak unatrag u ubrzavanju života koji poznajemo 2019. godine. Iz društva koje je do pedesetih  godina prošlog stoljeća još poznavalo otegnuta „ljetovanja“ i „slobodno vrijeme“ nakon prevladavanja poslijeratnog razdoblja nastao je potpuno discipliniran gospodarski stroj koji je sve podređivao nekritičnoj vjeri u napredak i materijalizmu. Tada su došle šarene osamdesete s punim gasom, koncernima i turbokapitalizmom. Ništa se nije moglo odvijati dovoljno brzo, ni gospodarski rast ni smanjivanje resursa okoliša. Tada je došla snaga mobilnih telefona koja sve povezuje s vječnim blagoslovom neprekidne dostupnosti i internet i e-pošta i mobilni uredi… i sve je postajalo sve više umreženo i sve brže dok više nije bilo moguće međusobno odvojiti radno vrijeme, slobodno vrijeme, vikend, radne dane itd.

Nakon toga su kao protuteza uslijedile najrazličitije filozofije usporavanja. Lagom iz Švedske propovijedao je „upravo ispravnu“ ravnotežu u životu, Hygge je postao ideologija kreće onih koji se kod kuće žele sklupčati kao u čahuri udobnosti i tako se zaista osjećati dobro. Pritom se potpuno zaboravio tajni recept Nizozemaca koji, kao što je poznato i prema relevantnim studijama zajedno sa Skandinavcima pripadaju među najsretnije i najtolerantnije ljude na našem planetu.

Naime, ono što Nizozemci čine protiv stresa i ekstremnih pojava zbog ubrzanosti kao što je burnout je sasvim jednostavno: ništa. Pritom Nizozemska nije neka egzotična mala država s istim takvim životnim ritualima koji se mogu odbiti uz osmijeh. Tu malu državu na sjeveru potrebno je  gospodarski, sportski i politički potpuno ozbiljno shvatiti. Unatoč tome upravo odatle potječe taj trend koji toliko toga preispituje i možda također daje odgovore za ono što smo mi na zapadu učinili pseudoreligijom marljivih. Tako se mnogi Nizozemci umjesto hiperaktivnosti pouzdaju u neaktivnost kao tehniku odmaranja i uravnoteživanja svakodnevice. Ne činiti ništa, prepustiti se dokolici kao  nizozemski „state of mind“ koji nosi fantastičan naziv „niksen“. Niksen na nizozemskom znači „ne činiti ništa“ ili „dokoličarenje“. Upravo to je ono što u zemlji ispod razine mora vodi do nove harmonije ravnoteže između opterećenja i opuštanja.

Zašto niksen?

Ono što mnogi hvale kao postignuće, kao i sve ima i loše strane. Ispreplitanje svijeta rada i privatnog životnog svijeta za mnoge može biti blagoslov, ali za većinu skriva rizike koji se mogu odraziti na dušu i psihu. Poremećen omjer opterećenja i resursa na radnom mjestu može ugroziti zdravlje i motivaciju ljudi. Uz stres na poslu dolazi do toga da se i u privatnom životu s obitelji i prijateljima uvijek odvija „akcija“. Djeca moraju trenirati, vježbati, učiti. Odrasli utrpavaju vježbanje, umrežavanje, poslovne večere i slične dogovore u kratko slobodno vrijeme. Mobitel doprinosi tome zvonjenjem, melodijama zvona, tekstualnim porukama, podsjećanjem na rokove, WhatsAppom, Facebookom & Co. Nije čudo kad se uz tu svakodnevnu užurbanost, pritisak društva uspjeha i neprekidne dostupnosti neki osjećaju preopterećenima i ponekad su emocionalno iscrpljeni. Ovdje niksen dolazi kao naručen, mnogima se čini čak kao terapija za svakodnevno ranjene duše.

Aktivni niksen nema veze s lijenošću!

Potrebna je hrabrost kako ne bismo činili ništa. Niksen ima mnogo zajedničkog s talijanskim „dolce far niente“, dakle sa slatkim i potpuno svjesnim davanjem oduška porivu za uživanjem u reproduktivnom vremenu. Za disciplinirane Europljane to često znači veliko svladavanje kako bi to vrijeme proveli bez usmjeravanja prema cilju. Grižnja savjesti, osjećaj beskorisnosti i gubljenja vremena postavlja se kao zid ispred cilja niksena. Teško nam je pobjeći iz okova učinkovitosti,  marljivosti i poriva za korisnošću.

Niksen može imati toliko mnogo lica. Možemo otići u šetnju i pustiti misli da lutaju, plesti pulover i jednom zaista osloboditi duh ili sasvim jednostavno sjediti na kauču, slušati glazbu i graditi kule u zraku. Sasvim neovisno o tome koja tehnika je ispravna za vas, s niksenom nije potrebno pretjerivati. Kronično lutanje uokolo i neprekidno odbijanje svakodnevice ne čini nas aktivnijima, nego tromima i neuravnoteženima. Ne činiti ništa nije jedini put do sreće i zadovoljstva, nego predstavlja takoreći suprotnost našem kreativnom, stvaralačkom životu koji pomoću niksena pokušavamo dovesti u ravnotežu.

Postoji znanstveno dokazana povezanost između dobre ravnoteže produktivnosti, opuštenosti, svjesnog proživljavanja i životne sreće.